Većina bolje upućenih i aktivnih biciklista, odnosno onih biciklista koji iole prate biciklističku industriju sigurno je barem jednom u životu došla u iskušenje prilikom kupovine biciklističke opreme. Sigurno je barem jednom u životu došla u prodavaonicu biciklističke opreme i dijelova i na polici ugledala opremu za koju bi trebali odvojiti iznos s kojim bi mogli pokriti trošak režija za prosječnu četveročlanu obitelj. Meni se to događa vrlo često. U većini slučajeva tražim najbolje, a gotovo uvijek to je i najskuplje. No, isplati li se primjerice kupiti najskuplje MTB cipele u dućanu i hoće li one trajati duže nego one jeftinije? Istražio sam samo za vas!
Prije više od šest godina Specialized je "izbacio" MTB cipele koje su tada bile posljedni "krik" mode, ali i tehnologije! Specialized BG S-Works MTB cipele u tom su trenutku predstavljale TOP MTB cipele koje su se odlikovale izrazito malom masom, krutim karbonskim, ali i zamjenjivim gazištem te brojnim drugim "novotarijama" koje sam imao prilike testirati posljednjih godina.
Od dana kada sam ih ugledao i kupio u jednoj od Specializedovih prodavaonica ove su cipele na mojim nogama prošle „sito i rešeto“, drugim riječima uopće ih nisam štedio. Od vožnji XCO i XCM utrka, običnih vikend vožnji, pa sve do hodanja po zemljanim, kamenim i asfaltno-betonskim podlogama ili pak do enduro utrka, odnosno do posljednje vožnje početkom ožujka i to u pustinji, ove su cipele "stoječki" podnosile torturu kojoj su većim dijelom vremena bile podvrgnute!
Za razliku od računa za njih, cipele nisam morao sakrivati od očiju vlastite supruge. Dapače, cipele tada, ali i danas, iznimno atraktivnog izgleda vrlo rado sam pokazivao ne samo supruzi već i ostalim biciklistima među kojima je bio i popriličan broj upravo onih koji su i sami, prije ili poslije, malo dublje" zavukli ruku“ u novčanik! Da li se isplatilo?
To pitanje apsolutno je individualna stvar, međutim prije nego se odgovori na njega svaki bi se iole ozbiljan biciklist trebao zapitati za koju namjenu, uvjete i način vožnje kupuje cipele i na kraju krajeva što mu je najvažnije kod cipele. Obzirom sam dugi niz godina bio "inficiran" MTB utrkama u apsolutno svim oblicima, tražio sam cipelu koja će zadovoljiti moje, usudio bih se reći, visoke prohtjeve. Tražio sam cipelu koja je udobna, a opet dovoljna kruta, cipelu koja se lako "podešava" mojim stopalima i cipelu koja će prenijeti svaki Watt snage na moje pedale. Jesam li ju pronašao?
Odgovor vjerojatno već i sami možete naslutiti jer teško da bi šest godina na nogama nosio cipele koje mi ne odgovaraju ili jednostavno ne zadovoljavaju moje prohtjeve. Kao što i sam naziv cipele otkriva, Specialized BG S-Works MTB cipele izrađene su na principu Body Geometry tehnike što podrazumijeva visoku udobnost, a da pritom ne "pati" prijenos snage na pedalu. Sa cipelama su u kombinaciji došli i ulošci koji u Specialized slučaju omogućavaju individualno podešavanje stopada u cipeli što poboljšava učinkovitost, udobnost te ništa manje važno, smanjuje mogućnost ozljeda. U mom slučaju stili su crveni ulošci.
Radi se o "univerzalnim" ulošcima koji dolaze „u paketu“ sa cipelama, ali obzirom svaki biciklist ima drugačije stopalo zasigurno će se i uloške promijeniti u ovisnosti o „zahtjevima“ svojih stopala. Crveni ulošci namijenjeni su osobama sa ravnim stopalima, tako da sam i ja promijenio svoje uloške i posljednih godinu dana koristim plave uloške koji su namijenjeni osobama sa ravnim, ali i standardnim stopalima (op.a. postoje i zeleni ulošci - za osobe sa standardnim ili visokim stopalom). Međutim, već kod kupnje Specialized cipela svaki će vam prodavač zasigurno provjeriti stopala i predložiti najbolji uložak za vas. Iz iskustva predlažem da ga svakako poslušate!
Za prijenos snage na pedalu zaduženo je karbonsko gazište koje dan danas i dalje marljivo „odrađuje“ upravo ono za što je namijenjeno. Doduše, malo je "izranjavano" od silnog hodanja za koje naravno nije prvenstveno niti namijenjeno. Međutim, osim manjih ili većih ogrebotina koje su nastale na podlozi i manjeg oštećenja na samom vrhu cipele ista je i danas više nego upotrebljiva. Pritom skrečem pozornost svima da niti ne pomišljaju da su cipele stajale u ormaru. Baš suprotno, cipele gotovo da i nisu vidjele ormar, a iako o vlastitim cipelama vodim popriličnu brigu, o ovima, ruku na srce, baš i nisam. Obzirom nisam bio profi-natjecatelj koji su toliko fizički spremni da mogu odvoziti svaki uspon (op.a. za spusteve se bi već dalo razgovarati) moje su cipele u nekim slučajevima morale trpjeti i oštro kamenje.
Znale su u hodniku stajati i mokre, ali i po nekoliko dana pune blata što sam u većini slučajeva rješavao nakon što se blato posušilo. I to na balkonu, lupavši jednu cipelu o drugu sve dok blato ne bi palo sa njih. Znači, nisam ih baš "šparao".
Odlična je stvar to što je gornji dio cipele izrađen od, tada novog, laganog Micromatrix materijala. Iako je na prvu djelovao poprilično "fensi" i što mi nije ulijevao povjerenje u smislu korištenja u ekstremnim uvjetima, taj stav eliminiran je činjenicom da danas cipele nemaju gotovo nikakvih oštećenja na tim dijelovima. Dapače, materijal je "stoječki" izdržao sva „iskušenja“, a ponekad i "zlostavljanja". Nevjerojatna je spoznaja da bi samo jednim potezom vlažne krpice ti dijelovi poprimili boju, odnosno izgled kakav su tako reći imali i na policama dućana.
Kao još jedno odlično rješenje pokazali su se ventilacijski "otvori“ zahvaljujući kojima mi je noga "disala" u gotovo svakom trenutku korištenja. Iako su ti „otvori“ poprilični cipele sam nosio i tijekom zimskih mjeseci, naravno pritom koristeći malo deblju čarapu i naravno gamaše. Međutim, zahvaljujući membrani kojom su prekrivene pokazale su se odlične u svim vremenskim uvjetima.
Za kvalitetno držanje stopala u cipeli na ovim su cipelama zaduženi dupli Boa kotačići koji u kombinaciji sa malenim Velcro remenom odlično „kontroliraju“ zategnutost cipele. Svoj su "posao" najvećim dijelom vremena odrađivali vrhunski. Međutim, gotovo sve kotačiće, odnosno zupčanike unutar istih morao sam promijeniti. Nije da su baš izrađeni od papira, ali sile koje se javljaju unutar istih očito su bile prejake. Radi se ulaganju od otprilike 300 kuna kroz posljednje tri godine. Unatoč tom problemu i frustraciji koju prolazite ako u blizini nemate zamjenske, Boa kotačići pokazali su mi se kao odlično rješenje i teško mogu zamisliti povratak na cipelu sa nekim drugim, lošijim, rješenjem.
Doziranje zategnutosti cipele nešto je što je normalno zahvaljujući Boa kotačićima na koje se čovjek vrlo brzo navikne i zaboravi da sličnu mogućnost možda ne bi imao na nekim drugim modelima sa nekim drugim sistemima.
I da zaključim. Unatoč oštećenjima za koje sam jedini i isključivi krivac upravo ja, cipele nisu izgubile na funkcionalnosti, uporabljivosti i udobnosti. Unatoč tisućama kilometara koje su prevalile, cipele i dalje nosim i vjerojatno ću ih nositi još neko razdoblje. Svaka uložena kuna višestruko se isplatila, a njihova najveća prednost je sigurnost koju pružaju jer nitko ne može platiti vašu opuštenost i užitak vožnje koji proživljavate svakim novim potiskom cipela o pedale vlastitog bicikla. Za mene znači dileme nema, skuplje je u ovom slučaju bilo i bolje!
Photo: Biker
